Slobomir kula / konkurs 1. nagrada

prva nagrada na konkursu za projekat idejnog rješenja Slobomir kule u Slobomiru

saradnici: Ana Kurkić, march; Milica Ivanović, march; Miljana Miletić, march; Filip Rakonjac, march; Đurađ Vasić, march

vizualizacija enterijera: Srđan Prcović, march

 

Objekat PAVLOVIĆ KULE kao fokalna tačka prostora grada Slobomira je središte arhitektonsko – urbanističkog zahvata, ali i ideološka okosnica ideje formiranja novog, savremenog, gradskog konglomerata na obali rijeke Drine. Kako savremena stremljenja u arhitektonskoj praksi u svijetu teže ka približavanju prirodi koristeći uzore iz prirodnog okruženja kao modele oblikovanja, ali i principe mehanizama funkcionisanja prostora i strukture, tako je projektantski tim smatrao za shodno da se baš na ovom mjestu pojavi jedna od prvih takvih građevina na Balkanu, s obzirom na orkuženje, ali i sociološki kontekst i spremnost investitora na prihvatanje novih tendencija!

 

 

Konceptualna ideologija se zasniva na najvećem prirodnom svjetskom čudu – drvo SEKVOJA. Sekvoja, Sequoia giganteum, prvi put otkrivena na poljima Kalifornije, raste u nesagledive visine i krase je grane bogate krošnje. Ono po čemu je ovaj prirodni gigant poseban je to što za razliku od ostalih bića, nikada ne prestaje da raste i da seže ka nebu! Svoju strukturu konstantno ojačava rastom korjena. Imperativ je stalno kretanje ka izvoru svjetlosti i vrhu! Sekvoje dostižu duboku starost zato što odoljevaju svim negativnim faktorima koji bi ugrozili njenu egzistenciju, pa se čak kao feniksi povraćaju i iz šumskih požara, postajući još jača i spremnija za egzistencijalne izazove.

 

 

Projekat Pavlović kule, kao i drvo sekvoje, se snažnim ,,stopama“ oslanja na teren, obuhvtajući veliku površinu na samoj podlozi, čime se postiže stabilnost – kako konstruktivna tako i vizuelna. Zatim objekat raste u visinu, smanjujući svoj gabarit, te pri samom vrhu postaje sasvim vitak i elegantan, odajući na taj način, izrazitu potrebu za stremljenjima ka vrhu, aludirajući na stalni prosperitet kompanije Pavlović. Baš kao i sekvoja raskošnom krošnjom, objekat je obuhvaćen opnom koja doprinosi vizuelnoj dopadljivosti, ali i komfornosti unutrašnjeg prostora.

2

1

Kvalitet ogranske pojavnosti objekta manifestuje se načinom na koji se utapa u već postojeće prirodno okruženje, ne narušavajući ravničarski karakter i suptilnu finoću kojom odiše ovaj ambijent, ali ipak svojim gabaritom, visinom i stamenošću zadržavajući pogled posmatrača, predstavljajući neodvojiv dio ,,scenografije“ lijeve obale rijeke Drine.


S obzirom na volumen obuhvaćen objektom, kao i visinom koju dostiže, pojam monumentalnosti se nameće kao nezaobilazna karakteristika koja je jasno uočljiva prilikom sagledavanja sa bilo koje tačke u vidnom polju. Monumentalnost je intenzivirana i vertikalnim osama simetrije na prednjoj i zadnjoj fasadi, koje su ujedno i ulazne fasade objekta, čineći formu imopozantnom i dominantnom u odnosu na svoje neposredno okruženje.